Application of a New Crop-Quinoa for Fish Feed
Primena nove kulture - kvinoje u ishrani riba
Abstract
Kvinoja (Chenopodium quinoa, Willd.) je pseudocerealija koja se tradicionalno gaji na malim plantažama u ruralnim oblastima Južne Amerike u regionu Anda. Kvinoja je ratarska kultura, gajena za domaću upotrebu siromašnog stanovništva. Zbog sposobnosti prilagođavanja različitim agro-ekološkim uslovima, kvinoja može da se gaji u različitim regionima. Agrotehnika zasnovana na principima organske poljoprivrede i primenjena je u Danskoj, Italiji i Makedoniji. Zahvaljujući visokoj nutritivnoj vrednosti seme se koristi u ljudskoj ishrani, usled čega je poslednjih godina porastao interes za gajenje i preradu kvinoje, kao funkcionalne hrane. Poznato je da i lišće biljke poseduje značajne nutritivne vrednosti, pa se koristi kao zamena za spanać. Biljka može da poraste 1-3m visine, a plodovi su u obliku okruglog, malog semena, koje je obavijeno perigoniumom različite boje (bledo žute, do svetlo crvene). Perigonium se mehanički lako odvaja, kada je seme suvo. U perikarpu semena nalaze se saponini..., nosioci karakterističnog gorkog ukusa semena kvinoje, zbog čega je potrebno iste odstraniti, pre upotrebe u ljudskoj ishrani.
U ovom radu predmet istraživanja je bila danska sorta KVL 37, gajena u okolini Beograda. Ispitivan je nutritivi sastav sirovog i oljušćenog semena kvinoje, kao novog useva i mogućnost njegove primene u ishrani riba. Poznato je da viskoka nutritivna vrednost semena kvinoje potiče od sadržaja proteina, različitih minerala i vitamina, i to E vitamin i vitamini B grupe. Prosečan sadržaj proteina varira od 8%-22%, a glavne proteinske frakcije čine albumini i globulini (44-47% ukupnih proteina). U ovom radu sadržaj proteina je varirao od 15,5% do 16,8%, u zavisnosti stepena čistoće semena. Seme poseduje odličano izbalansiran sastav amino kiselina, a izdvajaju se lizin, treonin i metionin, amino kiseline koje su uglavnom deficitarne u biljnim sirovinama. Glavnu komponentu semena kvinoje čine ugljeni hidrati, čiji sadržaj varira od 67% do 74%. Skrob čini oko 52-63%, dok su ostali ugljeni hidrati, kao i sirova vlakna malo zastupljeni. Kvinoja sadrži 2% do 10% lipida, a dokazano je i prisustvo esencijalnih masnih kiselina, kao sto su linolenska, oleinska i palmitinska. Značajan je sadržaj minerala tj. kalcijuma, gvožđa i cinka, ali se njihov sadržaj kvantitativno smanjuje u daljim postupcima ljuštenja, pranja i poliranja semena. U humanoj ishrani saponini i fitinska kiselina predstavljaju glavne nedostatke kvinoje. Ljuštenjem i daljim prečišćavanjem seme kvinoje je našlo primenu u ishrani ljudi kao varivo, hrana za doručak, za kolače za proizvodnju brašna, kao i za ishranu životinja u formi mekinja ili pogača. U našem radu, kod oljuštenog zrna, dokazano je značajno povećanje sadržaja ulja, dok je sadržaj sirovih vlakana i ukupnog pepela smanjen za oko tri-puta. Sadržaj skroba je u očekivanim graničnim vrednostima. U pogledu sadržaja minerala nije bilo većih promena. Imajući u vidu veličinu zrna, laku pripremu, nutrtitivni potencijal, kao i novu kulturu u našoj regiji, pokazano je da seme kvinoje može da nađe primenu i kao hrana za ribe.
Keywords:
quinoa seeds / protein quality / nutrition properties / kvinoja seme / kvalitet proteina / osobine ishraneSource:
6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12, 2013Funding / projects:
- Investigating the possibility of using contaminated waters for cultivation of pseudocereals (RS-31006)
- Selected biological hazards for safety/quality of food of animal origin and control measures from farm to consumer (RS-31034)
Collections
Institution/Community
Poljoprivredni fakultetTY - CONF AU - Radovanović, Vesna AU - Demin, Mirjana AU - Žarković, Branka AU - Stikić, Radmila AU - Milovanović, Mirjana PY - 2013 UR - http://aspace.agrif.bg.ac.rs/handle/123456789/5516 AB - Kvinoja (Chenopodium quinoa, Willd.) je pseudocerealija koja se tradicionalno gaji na malim plantažama u ruralnim oblastima Južne Amerike u regionu Anda. Kvinoja je ratarska kultura, gajena za domaću upotrebu siromašnog stanovništva. Zbog sposobnosti prilagođavanja različitim agro-ekološkim uslovima, kvinoja može da se gaji u različitim regionima. Agrotehnika zasnovana na principima organske poljoprivrede i primenjena je u Danskoj, Italiji i Makedoniji. Zahvaljujući visokoj nutritivnoj vrednosti seme se koristi u ljudskoj ishrani, usled čega je poslednjih godina porastao interes za gajenje i preradu kvinoje, kao funkcionalne hrane. Poznato je da i lišće biljke poseduje značajne nutritivne vrednosti, pa se koristi kao zamena za spanać. Biljka može da poraste 1-3m visine, a plodovi su u obliku okruglog, malog semena, koje je obavijeno perigoniumom različite boje (bledo žute, do svetlo crvene). Perigonium se mehanički lako odvaja, kada je seme suvo. U perikarpu semena nalaze se saponini, nosioci karakterističnog gorkog ukusa semena kvinoje, zbog čega je potrebno iste odstraniti, pre upotrebe u ljudskoj ishrani. U ovom radu predmet istraživanja je bila danska sorta KVL 37, gajena u okolini Beograda. Ispitivan je nutritivi sastav sirovog i oljušćenog semena kvinoje, kao novog useva i mogućnost njegove primene u ishrani riba. Poznato je da viskoka nutritivna vrednost semena kvinoje potiče od sadržaja proteina, različitih minerala i vitamina, i to E vitamin i vitamini B grupe. Prosečan sadržaj proteina varira od 8%-22%, a glavne proteinske frakcije čine albumini i globulini (44-47% ukupnih proteina). U ovom radu sadržaj proteina je varirao od 15,5% do 16,8%, u zavisnosti stepena čistoće semena. Seme poseduje odličano izbalansiran sastav amino kiselina, a izdvajaju se lizin, treonin i metionin, amino kiseline koje su uglavnom deficitarne u biljnim sirovinama. Glavnu komponentu semena kvinoje čine ugljeni hidrati, čiji sadržaj varira od 67% do 74%. Skrob čini oko 52-63%, dok su ostali ugljeni hidrati, kao i sirova vlakna malo zastupljeni. Kvinoja sadrži 2% do 10% lipida, a dokazano je i prisustvo esencijalnih masnih kiselina, kao sto su linolenska, oleinska i palmitinska. Značajan je sadržaj minerala tj. kalcijuma, gvožđa i cinka, ali se njihov sadržaj kvantitativno smanjuje u daljim postupcima ljuštenja, pranja i poliranja semena. U humanoj ishrani saponini i fitinska kiselina predstavljaju glavne nedostatke kvinoje. Ljuštenjem i daljim prečišćavanjem seme kvinoje je našlo primenu u ishrani ljudi kao varivo, hrana za doručak, za kolače za proizvodnju brašna, kao i za ishranu životinja u formi mekinja ili pogača. U našem radu, kod oljuštenog zrna, dokazano je značajno povećanje sadržaja ulja, dok je sadržaj sirovih vlakana i ukupnog pepela smanjen za oko tri-puta. Sadržaj skroba je u očekivanim graničnim vrednostima. U pogledu sadržaja minerala nije bilo većih promena. Imajući u vidu veličinu zrna, laku pripremu, nutrtitivni potencijal, kao i novu kulturu u našoj regiji, pokazano je da seme kvinoje može da nađe primenu i kao hrana za ribe. C3 - 6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12 T1 - Application of a New Crop-Quinoa for Fish Feed T1 - Primena nove kulture - kvinoje u ishrani riba UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5516 ER -
@conference{ author = "Radovanović, Vesna and Demin, Mirjana and Žarković, Branka and Stikić, Radmila and Milovanović, Mirjana", year = "2013", abstract = "Kvinoja (Chenopodium quinoa, Willd.) je pseudocerealija koja se tradicionalno gaji na malim plantažama u ruralnim oblastima Južne Amerike u regionu Anda. Kvinoja je ratarska kultura, gajena za domaću upotrebu siromašnog stanovništva. Zbog sposobnosti prilagođavanja različitim agro-ekološkim uslovima, kvinoja može da se gaji u različitim regionima. Agrotehnika zasnovana na principima organske poljoprivrede i primenjena je u Danskoj, Italiji i Makedoniji. Zahvaljujući visokoj nutritivnoj vrednosti seme se koristi u ljudskoj ishrani, usled čega je poslednjih godina porastao interes za gajenje i preradu kvinoje, kao funkcionalne hrane. Poznato je da i lišće biljke poseduje značajne nutritivne vrednosti, pa se koristi kao zamena za spanać. Biljka može da poraste 1-3m visine, a plodovi su u obliku okruglog, malog semena, koje je obavijeno perigoniumom različite boje (bledo žute, do svetlo crvene). Perigonium se mehanički lako odvaja, kada je seme suvo. U perikarpu semena nalaze se saponini, nosioci karakterističnog gorkog ukusa semena kvinoje, zbog čega je potrebno iste odstraniti, pre upotrebe u ljudskoj ishrani. U ovom radu predmet istraživanja je bila danska sorta KVL 37, gajena u okolini Beograda. Ispitivan je nutritivi sastav sirovog i oljušćenog semena kvinoje, kao novog useva i mogućnost njegove primene u ishrani riba. Poznato je da viskoka nutritivna vrednost semena kvinoje potiče od sadržaja proteina, različitih minerala i vitamina, i to E vitamin i vitamini B grupe. Prosečan sadržaj proteina varira od 8%-22%, a glavne proteinske frakcije čine albumini i globulini (44-47% ukupnih proteina). U ovom radu sadržaj proteina je varirao od 15,5% do 16,8%, u zavisnosti stepena čistoće semena. Seme poseduje odličano izbalansiran sastav amino kiselina, a izdvajaju se lizin, treonin i metionin, amino kiseline koje su uglavnom deficitarne u biljnim sirovinama. Glavnu komponentu semena kvinoje čine ugljeni hidrati, čiji sadržaj varira od 67% do 74%. Skrob čini oko 52-63%, dok su ostali ugljeni hidrati, kao i sirova vlakna malo zastupljeni. Kvinoja sadrži 2% do 10% lipida, a dokazano je i prisustvo esencijalnih masnih kiselina, kao sto su linolenska, oleinska i palmitinska. Značajan je sadržaj minerala tj. kalcijuma, gvožđa i cinka, ali se njihov sadržaj kvantitativno smanjuje u daljim postupcima ljuštenja, pranja i poliranja semena. U humanoj ishrani saponini i fitinska kiselina predstavljaju glavne nedostatke kvinoje. Ljuštenjem i daljim prečišćavanjem seme kvinoje je našlo primenu u ishrani ljudi kao varivo, hrana za doručak, za kolače za proizvodnju brašna, kao i za ishranu životinja u formi mekinja ili pogača. U našem radu, kod oljuštenog zrna, dokazano je značajno povećanje sadržaja ulja, dok je sadržaj sirovih vlakana i ukupnog pepela smanjen za oko tri-puta. Sadržaj skroba je u očekivanim graničnim vrednostima. U pogledu sadržaja minerala nije bilo većih promena. Imajući u vidu veličinu zrna, laku pripremu, nutrtitivni potencijal, kao i novu kulturu u našoj regiji, pokazano je da seme kvinoje može da nađe primenu i kao hrana za ribe.", journal = "6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12", title = "Application of a New Crop-Quinoa for Fish Feed, Primena nove kulture - kvinoje u ishrani riba", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5516" }
Radovanović, V., Demin, M., Žarković, B., Stikić, R.,& Milovanović, M.. (2013). Application of a New Crop-Quinoa for Fish Feed. in 6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5516
Radovanović V, Demin M, Žarković B, Stikić R, Milovanović M. Application of a New Crop-Quinoa for Fish Feed. in 6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12. 2013;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5516 .
Radovanović, Vesna, Demin, Mirjana, Žarković, Branka, Stikić, Radmila, Milovanović, Mirjana, "Application of a New Crop-Quinoa for Fish Feed" in 6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12 (2013), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5516 .