Leaf spot of oilseed rape

Abstract

A number of parasitic fungi are casual agents of leaf spot of oilseed rape. Most important and most harmful agents of leaf spot are Peronospora parasitica, the agent of downy mildew; Alternaria brassicae and A. brassicola, the agent of black spot of oilseed rape; Albugo candida, the agent of white rust and Erysiphe cruciferarum, the agent of powdery mildew of Crucifers. These species are widely distributed in all oilseed rape growing regions of the world. In Serbia, leaf spot of oilseed rape are economically harmful diseases, witch may cause yield reductions in years favorable for their development. The symptoms are spots that vary in size, form and color. The agents of leaf spots typically overwinter on infected plant residues. Agrotehnical measure are used to control these diseases. Crop rotation is important since the parasitic species subsist on plant residues, the use of oilseed rape genotypes resistant to the agents of leaf spot, use of healthy seed and weed control.

Uljana repica (Brassicae napus var. napus L.) je industrijska biljka od velikog privrednog značaja, a u oko 30 zemalja sveta je najvažnija uljana biljna vrsta. U našoj zemlji površine pod ovom vrstom su se menjale, imale tendenciju pada i porasta, a poslednjih godina sve više se povećavaju. Najviše je zastupljena u proizvodnim područjima Vojvodine, ali i Timočke Krajine, Šumadije, Pomoravlja, Stiga i Mačve. Na ovoj biljci prisutan je veliki broj parazitnih i saprofitnih mikroorganizama, od kojih neki nanose direktne štete. Najčešći i najštetniji prouzrokovači bolesti lista uljane repice, manje stabla, su Peronospora parasitica (plamenjača), Alternaria brassicae i A. brassicola (crne pegavosti lista), Albugo candida (bela "rđa" kupusnjača) i Erysiphe cruciferarum (pepelnica). Nabrojane vrste prouzrokuju oboljenja uljane repice u svim proizvodnim područjima gajenja ove biljne vrste u svetu, gde u godinama, pogodnim za razvoj parazita, osetno smanjuju prinos. Pomenuti patogeni ispoljavaju simptome na svim nadzemnim organima, ali najčešće na listovima. Simptomi su najčešće u vidu nekrotičnih promena i pega različitog oblika, veličine i obojenosti. Uglavnom prezimljavaju i održavaju se na biljnim ostacima i korovskoj flori, a neke i u zaraženom semenu. Od mera zaštite najznačajnije su agrotehničke, od kojih je najvažniji plodored, pošto se sve nabrojane vrste održavaju na biljnim ostacima. Takođe, kao važne mere smatraju se i setva zdravog semena, izbor otpornijih genotipova i suzbijanje korova iz familije Brassicaceae.