@conference{
author = "Savić, Jasna and Glamočlija, Djordje and Nikolić, Miroslav",
year = "2009",
abstract = "White lupine (Lupinus albus L.) is considered as highly efficient in the P uptake and utilization of sparingly available source of soil phosphorus, due to morphological and physiological adaptations of roots. These plants have short roots with high density of rootlets, which poses a mechanism of the increased biosynthesis and efflux of citrate, which are capable of solubilising complexed aluminium (Al) and iron (Fe) from Al- and Fe-phosphates by chelation, thus increasing the availability of P. The aim of this work was to show that soya bean (Glycine hispida Max) could use a part of P that was mobilised in the lupine rhizosphere under conditions of low availability of P. Plants were grown in a greenhouse, in pots with acid soil and low available P (pH 5,5; 39 mg kg-1 P). White lupine and soya bean were grown as a single crop, as a control, and intercropped as well. The concentration of P in the white lupine leaf (0.20 % P) was significantly higher compared to soya bean (0.14% P) when grown separately (control). Leaf P concentration of soya bean intercropped plants was significantly increased compared to the single crop soya bean plants (around 43%) and reached the concentration obtained for lupine grown as the single crop. The P concetration in intercropped soya bean roots was only slightly increased compared to the single crop, while the highest P concentration occurred in white lupine. Results indicate that intercropping in general, can increase P availability for P-inefficient plants, particularly in acid soils where P from fertilisers can be immobilised due to a high content of Al and Fe., Bela lupina (Lupinus albus L.) pripada grupi biljaka efikasnih u iskorišćavanju fosfora (P) iz kiselih zemljišta, zahvaljujući morfološkoj i fiziološkoj prilagođenosti korenovog sistema. Ove biljke formiraju guste bočne korenove male dužine (klaster korenovi) koji ispoljavaju adaptivni mehnizam povećane biosinteze i efluksa citrata. Citrati, kao jaki helatori, u rizosferi heliraju aluminijum (Al) i gvožđe (Fe) iz nepristupačnih Al- i Fe-fosfata, prevodeći ih tako u oblik pristupačan za biljke. Cilj ovg rada bio je stoga da se pokaže da soja (Glycine hispida Max), gajena u združenoj setvi sa lupinom u uslovima slabe obezbeđenosti zemljišta pristupačnim P, može da iskoristi deo P koji je u zoni korenovog sistema lupine preveden u pristupačni oblik. Biljke su gajene u staklari u sudovima sa kiselim zemljištem, deficitarnim pristupačnim P (pH (u H2O) = 5,5; 39 mg P kg-1 zemljišta). Kao kontrola lupina i soja su gajene odvojeno kao čist usev. Koncentracija P u listu lupine (0,20 % P), bila je statistički značajno veća u odnosu na soju (0,14% P) kada su gajene kao čist usev (kontrola). U združenoj setvi koncentracija P u nadzemnom delu lupine nije se menjala u odnosu na kontrolu, dok se kod soje statistički značajno povećala (oko 43 % povećanja u odnosu na kontrolu). Ovi rezultati ukazuju da ovakav način združene setve može da utiče na poboljšano iskorišćavanje P kod P-neefikasnih biljaka, kao što je soja, posebno u jako kiselim zemljištima u kojima zbog visoke koncentracije Al i Fe postoji opasnost od imobilizacije P iz đubriva.",
publisher = "Savez poljoprivrednih inženjera i tehničara, Beograd",
journal = "Journal of Scientific Agricultural Research",
title = "Effects of white lupine on phosphorus use efficiency of soya bean under controlled conditions, Uticaj bele lupine na poboljšanje iskorišćavanja fosfora kod soje u kontrolisanim uslovima",
pages = "98-93",
number = "1",
volume = "70",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_2026"
}