Vucelić-Radović, Biljana

Link to this page

Authority KeyName Variants
33a8724f-c50e-4da4-ba4d-ff1f52a0d17f
  • Vucelić-Radović, Biljana (3)
Projects

Author's Bibliography

Potential of Secondary Raw Material – Soybean Okara for Use As Fish Feed

Pavlicević, Milica; Stanojević, Sladjana; Barać, Miroljub; Pešić, Mirjana; Vucelić-Radović, Biljana

(2013)

TY  - CONF
AU  - Pavlicević, Milica
AU  - Stanojević, Sladjana
AU  - Barać, Miroljub
AU  - Pešić, Mirjana
AU  - Vucelić-Radović, Biljana
PY  - 2013
UR  - http://aspace.agrif.bg.ac.rs/handle/123456789/5525
AB  - Poslednjih godina istraživanju soje poklanja se velika pažnja zbog povoljnih zdravstvenih efekata. Mnoge studije su utvrdile u zrnu soje prisustvo komponenti poput proteina, dijetalnih vlakana, masnih kiselina, izoflavona i drugih fitohemikalija, koje povoljno deluju na organizam. Sirova okara, poznata i kao "sojina pulpa", je nusprodukt u priozvodnji sojinog mleka. To je belo-žućkasta materija koja se sastoji od nerastvorljivih delova semena soje (uglavnom semenjače) koji ostaju na filteru pri filtriranju usitnjenog kuvanog zrna soje pri proizvodnji sojinog mleka (Jimenez-Escrig et al., 2008). 
Cilj ovog rada je bio da se proceni uticaj metoda polupogonskog postrojenja koje koristi hidrotermičku obradu sojinog zrna u proizvodnji sojinog mleka (HTC obrada; visoka temperatura i povišen pritisak/kratko vreme) na sadržaj i aktivnost hranljivih komponenti okare, pripremane od šest različitih genotipova soje, kao i da se proceni mogućnost korišćenja okare u pripremi hrane za ribe. Može se pretpostaviti da će primenjeni HTC postupak, koji je sličan procesu ekstrudiranja, koji se najčešće koriste u proizvodnji hrane za ribe (visoka temperatura/kratako vreme), dati okaru povoljnih svojstava, pogodna za ishranu riba. Pored toga, obzirom da je optimalna pH vrednost vode za uzgoj riba od 7.0 do 8.0 (Zhanga et al., 2011), različita od izoelektrične tačke (Ip) glavnih proteina okare može se pretpostaviti da se proteini okare neće taložiti u mulju, već će ostati da plutaju u vodi. 
Glavne komponente okare dobijene primenjenim HTC postupkom su ugljeni hidrati (51.25-59.25%) i proteini (31.81-40.36%). Mateos-Aparicio et al. (2010b) ističu veoma povoljnu antioksidativnu aktivnost okare, koju uglavnom pripisuju polisharidima semenjače sojinog zrna, pre svega pektinima, iako ističu da se ne može isključiti ni doprinos belančevina. Ovakva istraživanja ukazuju na mogućnost delovanja okare kao komponete u ishrani riba u smislu odbrane od antioksidativnog stresa. Visok sadržaj proteina, čini okaru potencijalno dobrim izvorom biljnih proteina, niske cene, za ishranu ljudi i životinja. Visok sadržaj i vrlo dobre funkcionalne karakteristike proteina okare (Mateos-Aparicio et al., 2010a), ukazuju na to da mogu biti pogodni kao dopuna hrane za ribu u smislu vezivnog medijuma za druge aktivne i hranljive komponente u proizvodu, pri čemu doprinose nutritivnoj vrednosti hraniva. Štaviše, odnos esencijalnih amino kiselina u ukupnom aminokiselinskom sastavu proteina okare je sličan kao u sojinom mleku i tofuu (Vang i Cavins, 1989). Glavni proteini okare su bazni, 7S globulin (Bg7S; 24.61-28.37%) i glicinin (11S globulin; 28.49-33.11%). Poznato je da je Bg7S glikoprotein bogat cisteinom (Omi et al., 1996) što povećava nutritivnu vrednost proizvoda. Proteini soje nisu nutritivno idealni proteini, obzirom da ispoljavaju neželjeni efekat na metabolizam nakon konzumiranja sirove sojine sačme, što se pripisuje prisustvu tripsin inhibitora (TI) i lektina. Tripsin inhibitorska aktivnost ispitivanih uzoraka je veoma mala (4.82-7.99%) što ukazuje da okara ne bi ispoljavala antinutritivni efekat na organizam, tim pre što se veruje da postizanje zadovoljavajućeg nivoa TIA dovoljno smanjuje aktivnost lektina, obzirom da su inhibitori termički stabilniji nego lektini (Friedman i Brendon, 2001).
C3  - 6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12
T1  - Potential of Secondary Raw Material – Soybean Okara for Use As Fish Feed
T1  - Mogućnost primene okare kao sekundarne sirovine u proizvodnji hraniva za ribe
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5525
ER  - 
@conference{
author = "Pavlicević, Milica and Stanojević, Sladjana and Barać, Miroljub and Pešić, Mirjana and Vucelić-Radović, Biljana",
year = "2013",
abstract = "Poslednjih godina istraživanju soje poklanja se velika pažnja zbog povoljnih zdravstvenih efekata. Mnoge studije su utvrdile u zrnu soje prisustvo komponenti poput proteina, dijetalnih vlakana, masnih kiselina, izoflavona i drugih fitohemikalija, koje povoljno deluju na organizam. Sirova okara, poznata i kao "sojina pulpa", je nusprodukt u priozvodnji sojinog mleka. To je belo-žućkasta materija koja se sastoji od nerastvorljivih delova semena soje (uglavnom semenjače) koji ostaju na filteru pri filtriranju usitnjenog kuvanog zrna soje pri proizvodnji sojinog mleka (Jimenez-Escrig et al., 2008). 
Cilj ovog rada je bio da se proceni uticaj metoda polupogonskog postrojenja koje koristi hidrotermičku obradu sojinog zrna u proizvodnji sojinog mleka (HTC obrada; visoka temperatura i povišen pritisak/kratko vreme) na sadržaj i aktivnost hranljivih komponenti okare, pripremane od šest različitih genotipova soje, kao i da se proceni mogućnost korišćenja okare u pripremi hrane za ribe. Može se pretpostaviti da će primenjeni HTC postupak, koji je sličan procesu ekstrudiranja, koji se najčešće koriste u proizvodnji hrane za ribe (visoka temperatura/kratako vreme), dati okaru povoljnih svojstava, pogodna za ishranu riba. Pored toga, obzirom da je optimalna pH vrednost vode za uzgoj riba od 7.0 do 8.0 (Zhanga et al., 2011), različita od izoelektrične tačke (Ip) glavnih proteina okare može se pretpostaviti da se proteini okare neće taložiti u mulju, već će ostati da plutaju u vodi. 
Glavne komponente okare dobijene primenjenim HTC postupkom su ugljeni hidrati (51.25-59.25%) i proteini (31.81-40.36%). Mateos-Aparicio et al. (2010b) ističu veoma povoljnu antioksidativnu aktivnost okare, koju uglavnom pripisuju polisharidima semenjače sojinog zrna, pre svega pektinima, iako ističu da se ne može isključiti ni doprinos belančevina. Ovakva istraživanja ukazuju na mogućnost delovanja okare kao komponete u ishrani riba u smislu odbrane od antioksidativnog stresa. Visok sadržaj proteina, čini okaru potencijalno dobrim izvorom biljnih proteina, niske cene, za ishranu ljudi i životinja. Visok sadržaj i vrlo dobre funkcionalne karakteristike proteina okare (Mateos-Aparicio et al., 2010a), ukazuju na to da mogu biti pogodni kao dopuna hrane za ribu u smislu vezivnog medijuma za druge aktivne i hranljive komponente u proizvodu, pri čemu doprinose nutritivnoj vrednosti hraniva. Štaviše, odnos esencijalnih amino kiselina u ukupnom aminokiselinskom sastavu proteina okare je sličan kao u sojinom mleku i tofuu (Vang i Cavins, 1989). Glavni proteini okare su bazni, 7S globulin (Bg7S; 24.61-28.37%) i glicinin (11S globulin; 28.49-33.11%). Poznato je da je Bg7S glikoprotein bogat cisteinom (Omi et al., 1996) što povećava nutritivnu vrednost proizvoda. Proteini soje nisu nutritivno idealni proteini, obzirom da ispoljavaju neželjeni efekat na metabolizam nakon konzumiranja sirove sojine sačme, što se pripisuje prisustvu tripsin inhibitora (TI) i lektina. Tripsin inhibitorska aktivnost ispitivanih uzoraka je veoma mala (4.82-7.99%) što ukazuje da okara ne bi ispoljavala antinutritivni efekat na organizam, tim pre što se veruje da postizanje zadovoljavajućeg nivoa TIA dovoljno smanjuje aktivnost lektina, obzirom da su inhibitori termički stabilniji nego lektini (Friedman i Brendon, 2001).",
journal = "6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12",
title = "Potential of Secondary Raw Material – Soybean Okara for Use As Fish Feed, Mogućnost primene okare kao sekundarne sirovine u proizvodnji hraniva za ribe",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5525"
}
Pavlicević, M., Stanojević, S., Barać, M., Pešić, M.,& Vucelić-Radović, B.. (2013). Potential of Secondary Raw Material – Soybean Okara for Use As Fish Feed. in 6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5525
Pavlicević M, Stanojević S, Barać M, Pešić M, Vucelić-Radović B. Potential of Secondary Raw Material – Soybean Okara for Use As Fish Feed. in 6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12. 2013;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5525 .
Pavlicević, Milica, Stanojević, Sladjana, Barać, Miroljub, Pešić, Mirjana, Vucelić-Radović, Biljana, "Potential of Secondary Raw Material – Soybean Okara for Use As Fish Feed" in 6. International Conference “Water & Fish” Faculty of Agriculture, Belgrade-Zemun, Serbia, June, 12 (2013),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_5525 .

The effects of deficit irrigation methods on the yield and quality of tomato

Savić, Slađana; Stikić, Radmila; Jovanović, Zorica; Vucelić-Radović, Biljana; Pauković, Milena; Đorđević, Slaviša

(Društvo za fiziologiju biljaka Srbije, 2011)

TY  - CONF
AU  - Savić, Slađana
AU  - Stikić, Radmila
AU  - Jovanović, Zorica
AU  - Vucelić-Radović, Biljana
AU  - Pauković, Milena
AU  - Đorđević, Slaviša
PY  - 2011
UR  - http://aspace.agrif.bg.ac.rs/handle/123456789/6498
AB  - Tomato is a crop of worldwide economic importance, and the factors controlling its fruit growth and quality attracted considerable research interest. The aim of this paper was to investigate the effects of deficit irrigation methods (partial root-zone drying (PRD) and regulated deficit irrigation (RDI)) on the yield, water use efficiency (WUE) and quality of tomato fruit and to compare these results with the results obtained of ­fully irrigated (Fl) plants. Under PRD and RDI tomato plants were irrigated with 60% of the water that was applied to Fl. At the end of the vegetation season, analyses of total yield, fruit quality and WUE were carried out. WUE was calculated on the basis of fruit dry weight and the amounts of water used by the crop. Tomato quality was characterized on the basis of fruit fresh weight by measuring soluble solids, titrable acidity and antioxidant activity. Results showed that with both deficit irrigation methods is possible to increase WUE without ­significant reduction of tomato yield or yield quality. Comparison between deficit irrigation methods showed: an increase in antioxidative activity in tomato fruits under PRD and thus indicated that for tomato PRD meth­od could be more beneficial irrigation method than RDI.
PB  - Društvo za fiziologiju biljaka Srbije
PB  - IBISS
C3  - 19th Symposium of the Serbian Plant Physiology Society, Banja Vrujci, Programme and Abstracts
T1  - The effects of deficit irrigation methods on the yield and quality of tomato
SP  - 100
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6498
ER  - 
@conference{
author = "Savić, Slađana and Stikić, Radmila and Jovanović, Zorica and Vucelić-Radović, Biljana and Pauković, Milena and Đorđević, Slaviša",
year = "2011",
abstract = "Tomato is a crop of worldwide economic importance, and the factors controlling its fruit growth and quality attracted considerable research interest. The aim of this paper was to investigate the effects of deficit irrigation methods (partial root-zone drying (PRD) and regulated deficit irrigation (RDI)) on the yield, water use efficiency (WUE) and quality of tomato fruit and to compare these results with the results obtained of ­fully irrigated (Fl) plants. Under PRD and RDI tomato plants were irrigated with 60% of the water that was applied to Fl. At the end of the vegetation season, analyses of total yield, fruit quality and WUE were carried out. WUE was calculated on the basis of fruit dry weight and the amounts of water used by the crop. Tomato quality was characterized on the basis of fruit fresh weight by measuring soluble solids, titrable acidity and antioxidant activity. Results showed that with both deficit irrigation methods is possible to increase WUE without ­significant reduction of tomato yield or yield quality. Comparison between deficit irrigation methods showed: an increase in antioxidative activity in tomato fruits under PRD and thus indicated that for tomato PRD meth­od could be more beneficial irrigation method than RDI.",
publisher = "Društvo za fiziologiju biljaka Srbije, IBISS",
journal = "19th Symposium of the Serbian Plant Physiology Society, Banja Vrujci, Programme and Abstracts",
title = "The effects of deficit irrigation methods on the yield and quality of tomato",
pages = "100",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6498"
}
Savić, S., Stikić, R., Jovanović, Z., Vucelić-Radović, B., Pauković, M.,& Đorđević, S.. (2011). The effects of deficit irrigation methods on the yield and quality of tomato. in 19th Symposium of the Serbian Plant Physiology Society, Banja Vrujci, Programme and Abstracts
Društvo za fiziologiju biljaka Srbije., 100.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6498
Savić S, Stikić R, Jovanović Z, Vucelić-Radović B, Pauković M, Đorđević S. The effects of deficit irrigation methods on the yield and quality of tomato. in 19th Symposium of the Serbian Plant Physiology Society, Banja Vrujci, Programme and Abstracts. 2011;:100.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6498 .
Savić, Slađana, Stikić, Radmila, Jovanović, Zorica, Vucelić-Radović, Biljana, Pauković, Milena, Đorđević, Slaviša, "The effects of deficit irrigation methods on the yield and quality of tomato" in 19th Symposium of the Serbian Plant Physiology Society, Banja Vrujci, Programme and Abstracts (2011):100,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6498 .

Efekat delimičnog sušenja korenova na prinos i kvalitet različitih poljoprivrednih kultura

Pauković, Milena; Savić, Slađana; Vucelić-Radović, Biljana; Stikić, Radmila

(Društvo za fiziologiju biljaka Srbije, 2009)

TY  - CONF
AU  - Pauković, Milena
AU  - Savić, Slađana
AU  - Vucelić-Radović, Biljana
AU  - Stikić, Radmila
PY  - 2009
UR  - http://aspace.agrif.bg.ac.rs/handle/123456789/6497
AB  - Predmet ovog istrazivanja je ispitivanje efekata delimičnog sušenja korenova (DSK) na kva­litet tri značajne poljoprivredne kulture - paradajza, krompira i vinove loze, a posebno na anti­oksidativnu aktivnost. U oba eksperimentalna sistema (plastenik i polje) sadržaj vode u zemlji­štu u uslovima optimalnog navodnjavanja (FI) održavan je blizu vrednosti poljskog vodnog ka­paciteta, dok je kod DSK tretmana, jedna polovina korenovog sistema zalivana 60% od FI, a za­mena strana zalivanja je izvršena u skladu sa smanjenjem sadržaja vode na strani korena koja ni­je prethodno zalivana. Na kraju vegetacione sezone urađena je analiza prinosa i kvaliteta plodo­va i krtola, kao i efikasnost usvajanja vode (WUE). Generalno, u ogledima nisu utvrđene značaj­ne razlike u prinosu, dok je WUE i antioksidativna aktivnost bila veća nego kod optimalno na­vodnjavanih biljaka. Dobijeni rezultati ukazuju da delimično sušenje korenova (DSK) može bi­ti korisna strategija u očuvanju vode za navodnjavanje koja neće dovesti do značajnih redukcija kvantiteta iii kvaliteta prinosa.
PB  - Društvo za fiziologiju biljaka Srbije
PB  - IBISS
C3  - XVIII Simpozijum društva za fiziologiju biljaka Srbije, Vršac. Program i izvodi saopštenja
T1  - Efekat delimičnog sušenja korenova na prinos i kvalitet različitih poljoprivrednih kultura
SP  - 91
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6497
ER  - 
@conference{
author = "Pauković, Milena and Savić, Slađana and Vucelić-Radović, Biljana and Stikić, Radmila",
year = "2009",
abstract = "Predmet ovog istrazivanja je ispitivanje efekata delimičnog sušenja korenova (DSK) na kva­litet tri značajne poljoprivredne kulture - paradajza, krompira i vinove loze, a posebno na anti­oksidativnu aktivnost. U oba eksperimentalna sistema (plastenik i polje) sadržaj vode u zemlji­štu u uslovima optimalnog navodnjavanja (FI) održavan je blizu vrednosti poljskog vodnog ka­paciteta, dok je kod DSK tretmana, jedna polovina korenovog sistema zalivana 60% od FI, a za­mena strana zalivanja je izvršena u skladu sa smanjenjem sadržaja vode na strani korena koja ni­je prethodno zalivana. Na kraju vegetacione sezone urađena je analiza prinosa i kvaliteta plodo­va i krtola, kao i efikasnost usvajanja vode (WUE). Generalno, u ogledima nisu utvrđene značaj­ne razlike u prinosu, dok je WUE i antioksidativna aktivnost bila veća nego kod optimalno na­vodnjavanih biljaka. Dobijeni rezultati ukazuju da delimično sušenje korenova (DSK) može bi­ti korisna strategija u očuvanju vode za navodnjavanje koja neće dovesti do značajnih redukcija kvantiteta iii kvaliteta prinosa.",
publisher = "Društvo za fiziologiju biljaka Srbije, IBISS",
journal = "XVIII Simpozijum društva za fiziologiju biljaka Srbije, Vršac. Program i izvodi saopštenja",
title = "Efekat delimičnog sušenja korenova na prinos i kvalitet različitih poljoprivrednih kultura",
pages = "91",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6497"
}
Pauković, M., Savić, S., Vucelić-Radović, B.,& Stikić, R.. (2009). Efekat delimičnog sušenja korenova na prinos i kvalitet različitih poljoprivrednih kultura. in XVIII Simpozijum društva za fiziologiju biljaka Srbije, Vršac. Program i izvodi saopštenja
Društvo za fiziologiju biljaka Srbije., 91.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6497
Pauković M, Savić S, Vucelić-Radović B, Stikić R. Efekat delimičnog sušenja korenova na prinos i kvalitet različitih poljoprivrednih kultura. in XVIII Simpozijum društva za fiziologiju biljaka Srbije, Vršac. Program i izvodi saopštenja. 2009;:91.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6497 .
Pauković, Milena, Savić, Slađana, Vucelić-Radović, Biljana, Stikić, Radmila, "Efekat delimičnog sušenja korenova na prinos i kvalitet različitih poljoprivrednih kultura" in XVIII Simpozijum društva za fiziologiju biljaka Srbije, Vršac. Program i izvodi saopštenja (2009):91,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_agrospace_6497 .