Significance Of Social Networks For The Process Of Application For Rural Development Support

Abstract

Za Srbiju kao zemlju u tranziciji, sa značajnim ruralnim resursima, politika ruralnog razvoja je od posebnog značaja za održivi razvoj i kvalitet života seoskog stanovništva. Uticaj i uspeh takve politike zavisi i od mogućnosti poljoprivrednika da dobiju adekvatne informacije i pomoć u procesu prijavljivanja za podršku ruralnom razvoju (PRR). Da bi istražili probleme sa kojima se poljoprivrednici susreću u procesu prijavljivanja za PRR primenili smo teoriju socijalnog kapitala (Coleman1993, Putnam 2000) čije su osnovne komponente: poverenje, društvene norme i društvene (socijalne) mreže. Socijalne mreže olakšavaju protok informacija i pomažu članovima da ostvare pristup resursima koji im mogu doneti (ekonomske) koristi (Lin 2001, Burt 2000, Granovetter 2005, Hoang et al. 2006). Cilj našeg istraživanja je da bio da ispita kakva je uloga formalnih i neformalnih socijalnih mreža u procesu prijavljivanja za PRR. Istraživanje je urađeno u novembru i decembru 2014. godine, putem intervjua koji su obuhvatili 300 poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji (150 u Kragujevcu i 150 u Aleksandrovcu). Rezultati istraživanja pokazuju da je mali broj poljoprivrednika iz uzorka pilot istraživanja koristio podršku za ruralni razvoj (8%), a da su glavne prepreke u procesu prijavljivanja vezane za pripremu dokumenacije, troškovi procedure i nedostatak potrebnih informacija. Ispitanici iz oba regiona od formalnih socijanih mreža (zaduge, nevladine organizacije, strukovna udruženja, savetodavne službe, lokalna samouprava, međunarodni razvojni projekti) doživljavaju samo članove poljoprivredne savetodavne službe, kao kanal informacija o prijavljivanju za PRR. Ove rezultate potvrđuje i niska stopa učešća ispitanika u radu formalnih socijalnih mreža. Istovremeno, rezultati su ukazali da postoji jaka neformalna saradnja među farmerima, i da je pomoć oko tehničke prirpeme aplikacija za PRR kao razlog nefomalne saradnje nisko rangrana. Zaključak ovog istraživanja je da su neformalne socijalne mreže u istraživanim ruralnim sredinama jake, ali njihov potencijal nije iskorišćen za poboljšanje prijavljivanja za PRR. Ove mreže treba iskoristiti za bolji protok informacija o PRR i za optimalnu mobilizaciju resursa koji proističu iz društvenih veza. Istovremeno, trebalo bi ojačati i kapacitete formalnih socijalnih mreža za bavljenje pitanjima od značaja za PRR.